Britanski dramski pisac i stand-up komičar, jedan od najutjecajnijih modernih britanskih pisaca i stvaralaca originalnih teatarskih djela, Patrick Marber, daleke 1999., je napisao jednu od svojih najviše igranih drama u svijetu, a to je „Bliže“ („Closer“). Danas ćemo ovu njegovu dramu obraditi.

„Bliže“ je imala svoju prvu verziju 1997., dok je druga, koja je jedina „finalizirana“ verzija iste objavljena 1999., sa naglaskom na dodatak u vezi alternativne radnje u jednoj sceni – Scena 3, Prvi Čin.

Ova drama govori o jednom ljubavnom četverokutu – Dan, Alice, Larry i Anne. Drama koja opisuje ljubavne i seksualne – „romantične“ – veze i iste izazove sa kojima se iste (uglavnom, različite) „susreću“, odnosno problemi sa kojima – prikazani na realan (sa naglaskom na „oštri“ britanski humor) način – se susreću mladi i „malo stariji“ parovi. Na samom početku, u prvom činu – sceni prvoj, upoznajemo se sa prvim budućim parom, Alisom (Alice) i Danom. Alisa je
primljena u bolnicu jer ju je skoro udarilo vozilo, a Dan ju je na vrijeme spasio i bacio na pločnik. Sve je započelo sa rečenicom „Hello, Stranger.“

Dan radi za jedan list i piše, tj. kreira smrtovnice, a Alisa je jedna misteriozna djevojka koja puno o sebi govori, a malo onog „istinitog“ zapravo kaže. Jako je važno reći da tokom pisanja prve scene u ovom činu, Patrick je osjećajno, a opet oštro pisao, praveći dijalog, te kreirajući iste likove, tako da nama čitateljima, u stvari publici koja gleda u pozorištu ostane nedokučiv sam narativni tok iste, te da likovi ostanu u skladu sa svojom „primarnom“ tajnovitošću – što je odista odlika zrelog pisanja i održavanja one „prve“, momentalne, pažnje publike, koja se treba ugrabiti i zadržati, s određenom dozom umjerenosti te postepenog pojačavanja, do kraja izvođenja.

Kasnije se upoznajemo se trećim likom – Anom (Anne), koja radi kao profesionalni fotograf, te je u neobaveznoj vezi sa Danom. Alisa dolazi kod nje na fotografisanje, te se tako njih dvije upoznaju. U tom momentu, Dan iako se neobavezno viđa sa Anom, on je u stalnoj vezi sa Alisom.

Ana i Alisa, sem što postoji generacijski jaz između njih dvije, su različiti tipovi žena. Alisa je u srednjim dvadesetim godinama, „povremena“ skitnica koja krije svoj život, striptizeta koja sem što mijenja mjesta življenja, mijenja i mjesta gdje radi, te je „opušteniji“ tip, ali ipak neko ko je emotivno nezreo, ali ne u ljubavi. Ana je razvedena i tip je žene koja ne voli avanture i često je u nekom „mračnom“ i „tugaljivom“ emocionalnom stanju, kojeg prikriva na „glumački“ vješt način. S polja je zrela, ali iznutra je kao Alisa (po godinama).

Ana, „igrom slučaja“, upoznaje kasnije Larija (Larry), koji je dermatolog, te s kojim kasnije se upušta i u vezu i u brak. Dan podjednako voli i Alisu i Anu, ali kod odabira između jedne od njih, on pokazuje svoju „nezrelost“, iako je također jedan od „starijih“ u ovom četverokutu.

Drama kao drama je veoma „elastična“ i lako izvodljiva, te ne zahtjeva previše rada na scenografiji, kao i na kostimografiji, samo sa par izuzetaka, naravno. Likovi su dosta upečatljivi, svako na svoj način, te nisu previše zahtjevne role za igrati, jer iako postoje momenti emocionalnih izlijeva raznoraznih vrsta, uvijek je konstantna ona hladnoća kod likova koji daleko bolje glume, kao nestvarni (dramski) likovi, nego ono što bi, u pravom svjetlu, trebali biti.

Smatram da je Patrick time dao isuviše tačnu prognozu u vezi opstanka veza između dvoje ljudi, bez obzira na godine, razlike u godinama, emocionalna i psihička stanja istih, te vrijeme i mjesta odvijanja iste radnje.

Samo bih još naglasila da je ista drama bila igrana u Kamernom Teatru 55, također davne 1999., u režiji Dragana Marinkovića.