Pozdrav svima. Htjela bih ovim putem da vam kroz jedan, tačnije putem dva primjera objasnim sam proces ulaska u određeni lik, te kasnije izvođenje, o čemu ću posebno da govorim.

U pitanju su dva lika – muški i ženski. Ukratko ću reći nešto o istim likovima. Naime, oba lika su bazirana na stvarnim ličnostima, odnosno radi se o dvoje naših bosanskohercegovačkih glumaca, koji su davno nekad skupa i studirali, zabavljali se i igrali u nekoliko predstava zajedno. Malo ko od bh. javnosti zna za njihovu „ljubavnu“ priču, ali i „priču“ generalno, sem nekolicine onih koji su iz njihovog „kruga“. Odnosno, malo ko od javnosti zna pravu istinu o njima, a posebice o njoj. Neću, naravno, navoditi imena njihova, ali neka „ona“ bude M., a on F. M i F.

Zašto sam izabrala da uđem u njihove likove i da ih igram? Ne bih to baš nazvala slučajnim odabirom, kao ni tipičnim igranjem ova dva lika na nekoj sceni. Jednostavno, ne bih vam htjela mnogo okolišati, pa neka to ostane tajna. Namučite se da je otkrijete.

Krenut ću od M. Kroz ovaj primjer ću vam dati nekoliko bitnih lekcija kako da pristupite samom ulasku u bilo koji lik, pa recimo i ovaj. Kada sam „dobila“ ovaj lik da glumim, prvo što sam počela da radim jeste da istražujem što više o M. Pored slika – jer ipak se radi o osobi koja nije više među nama – koje sam pronašla na internetu (veoma malo), imala sam pristup nekolicini njenih fotografija iz djetinjstva i mladosti od strane njenih bliskih osoba. Znači, htjela sam, prije svega, da vidim kako je ona izgledala – fizički izgled je veoma važan, kao i stil odjevanja, frizura/e koje je nosila, ako se šminkala, kako se onda šminkala…

Onda me zanimalo kakva je bila kao osoba. Ono što sam saznala o njoj jeste bilo sve najljepše, najbolje i radilo se o djevojci koja je zračila nekom nevjerojatnom i izuzetno posebnom energijom. Rječita, elokventna, načitana, talentovana glumica. Također, u ophođenju sa drugima je bila jako vična, ali i uljudna.

Dobro, kada sam prikupila sve informacije o njoj, proces ulaska u lik je započeo. Probajte se zamisliti kao da ste slikar ili, bolje reći, kipar. I pravite kip. Vi da biste napravili repliku neke osobe u vidu kipa, nije dovoljno samo da posmatrate vizuelno nju i da na osnovu toga napravite djelo. Pogledajte duboko u oči te osobe, dobro se zagledajte i recite šta vidite. Kada vidite „to“, onda stvarate kip. Tako je i u glumi. Lik ne stvarate prema fizičkom opisu ili na osnovu činjenica o istoj osbi, bez obzira bila ona živa ili ne, imali vi direktan kontakt s njom ili ne. Pogledajte joj u oči. Pa makar bilo to i na slici. Šta vidite?

Zađite u njenu „dušu“. Gledajte i dobro osmotrite šta vam ta ista duša govori. Slušajte šta ima da vam kaže. Percipirajte njene riječi i upijajte svaki njen smisao. Šta vam ta duša poručuje? Razmislite. Ovo je početak i krenite od toga. Da bi nastavili dalje, radite na ovoj vježbi do narednog puta.