Pričajmo o glumi. Pričajmo malo više. Šta je gluma za vas? Šta znači glumiti? Biti neko drugi? To je samo jedan od odgovora. Ali probajmo se fokusirati na taj jedan. Hajmo biti neko drugi. Kako biti? Uzmimo situaciju u kojoj vi sjedite na klupi u parku, sami ste, nemate uza se ni telefon i ništa što bi vas moglo omesti. I posmatrajte. Posmatrajte sve oko sebe. Uočavajte i najsitnije detalje. Gdje sjedite? Na klupi. Gdje se ta klupa nalazi, od kakvog je materijala, da li je prljava ili je čista, da li oko vas ima kanta za smeće i da li ima smeća. Kako se vi osjećate u datom trenutku dok sve ovo analizirate. Važna pitanja, iako ne za ulogu koju ćete sutra igrati. Bitno je uočavati i pamtiti detalje. I recimo da vidite preko puta vas kako majka, odnosno otac sjeda na klupu, stavlja kolica za bebe ispred sebe i počinje da tepa svojoj bebi. Kako se osjećate dok to gledate? Jeste li sretni? Jeste li tužni možda? Zašto ste tužni? Ili ipak ne osjećate ništa? Šta zapravo osjećate? Da li ste vi roditelj? Ili imate možda mlađeg brata ili sestru, pa vas situacija podsjeća na neku sličnu ovom prizoru kojeg posmatrate? Dobro zapamtite to što ste osjetili. Zapamtite i razloge zašto ste baš imali takva osjećanja u momentu posmatranja majke/oca sa svojim djetetom. Jeste zapamtili? Spremni za dalje? Okej. Vežite se, jer let na koji idete će biti jako dug. Maska, priprema, i pokret!

Sada ste na sceni. Sva svjetla reflektora su uprta u vas. Publika je fokusirana na vas - vaš lik - lik majke/oca, koja/i sjedi na klupi, uzima djete u naručje i počinje da mu tepa. Vi ste ona žena, odnosno muškarac koji je prije "sekund" vašeg vremena sjedila/o tamo na klupi i sve isto radila/o. Vi ste ta osoba. Vi niste vi. Vi ne postojite. Kada ste na sceni, vas preuzima sva ona energija koju ste osjetili, tačnije upijali tokom promatranja roditelja sa svojom bebom. I zamislimo situaciju da se na sceni pojavi jedan drugi lik - stranac obučen u crno, ne vidite mu lice, te vam otme bebu. Šta radite? Kako se osjećate? Koji je vaš sljedeći potez dok igrate? Vrištite li? Jurite li za strancem? Ne stižete ga, ali zato zovete pomoć. Niko ne dolazi. Stranac vam izmiče iz vidokruga i ostajete sami i slomljeni. Osjećate pritisak u grudima i bubnji vam u glavi. Polako vas počinje hvatati vrtoglavica. Srce vam lupa toliko jako da stavljate svoju desnu ruku na lijevu stranu svojih grudi, i čvrsto se čuvate kao da će vam srce iskočiti i pobjeći iz grudi. Usta su vam suha, a oči samo rone suze koje ne prestaju da se izlivaju iz vaših očnih kapaka. Najednom padate. Pad. Pad. I mrak. Vi ste sad na tlu. Tama.

Zastori se navlače. I... buđenje.

"Nije najvažnije u životu znati kako izbjeći pad. Jedina životna važnost u tome jeste kako se podići kada doživite pad." - anonimni autor